x]] I shall live this day as if it is my last. And if it is not, I shall fall to my knees and give thanks [[x

Tmurno. Umorno. Stalozeno. Hladno. Predvidljivo... Jos jedan ponedjeljak je iza mene. Zapravo nije bitno koji je dan iako su mi svi dragi (bas sam pisao o ponedjeljku nesto nize). Bitno je kako sam ga dozivio, osjetio. Bitna je ljepota, ona unutarnja... nevidljiva, savrsena, iskrena. Ponekad je tesko prihvatit sebe kao takvog, no nikada nemojte izgubiti sebe kao ljudsko bice, svoju vrijednost. Jer svi vrijedimo. To se ne moze platiti nikakvim materijalnim dobarima. To se stjece tokom zivota i njegovim razumijevanjem. Jer poanta je jednostavna. Nema smisla razumijeti zivot nego sebe i znati taj isti zivot zivjeti onako kako mi to zelimo. Kako mislimo da je ispravno. I ne mora takvo shvacanje biti ispravano, dapace, zna biti jako krivo u odredenim fazama zivota. Bitno je razumijeti sebe. Shvatiti tko smo, sto zelimo, volimo itd. Daj si priliku i povedi jednu vecer sebe na spoj. Savrseni spoj sa samim sobom je nesto sto ti nitko drugi nikad nece dat – ljepotu zivljenja. Ljepotu postojanja. Pokloni si takve trenutke cim vise mozes. Zvuci suludu, no vjeruj mi, jednom kada si das priliku, neces pozaliti. Time radis uslugu ne samo sebi, nego i drugima. Jednom kada otkrijes svoju ljepotu, privuci ces druge koji osjecaju tvoju posebnost. Oni ce znati to cijeniti. Rodit ce se ljubav. Prijateljska ljubav. Odnos mnogo uzviseniji od ljubavnog. Jednom kada se dogode takve stvari, zeljet cete jos i jos. Biti cete nezasitni. Razumljivo. Cijelog zivota ste se kompromitirali. A sada zelite upijati sve lijepe i ruzne trenutke jer vam nista ne moze statit na put. Osjecate se snazno. Poput kralja na tronu nekog prijestolja. Vi ste kraj, a cijeli svijet je vase i samo vase prijestolje. Iskoristite njegove potencijale. Jer kada otkrijete koliko mozete dati, jednako toliko cete moci i primati. Duhovnom zreloscu cete moci jos i vise dati, pa cete jos i vise moci primati. Predivan osjecaj. Netko ce reci da je ljubavni odnos najsavrseniji i najiskreniji meduljudski odnos. Mozda. Nismo svi isti. Ali za mene je najljepsi ljubavni odnos prema sebi. Volim sebe onako kako nikoga nikada necu moci voljeti. Prijatelji i partneri imaju samo epizodne uloge u nasem zivotu, dok sami sa sobom ostajemo do smrti. Pomalo zastrasujuce, ali jednom kada naucis sebe voljeti, manje ces trazit ljubav oko sebe, a vise u sebi. Samo kad se sjetim neprospavanih noci pitajuci se gdje grijesim, sto nevalja, shvacam da sam postavljao kriva pitanja koja onda logicno navode na krive odgovore.

Pisem ovo, a sinusi me sve jace pocinju boljeti od srece koja me obuzima dok ovo pisem. Zelimo bi najrade iskociti iz vlastite koze. Ali ne mogu. Ne mogu probuditi malo stvorenje koje lezi duboko u meni. Ne mogu. Osjecam kako me koci ponekad, kako mi neda da u potpunosti uzivam u odredenim situacijama. Znam u cemu je problem, no jos se ne trudim dovoljno ispravit ga. Zasto? Jednostavno mi ne smeta u toj mjeri da se kompromitiram jer znam da sam dovoljno mudar da si ne dozvolim nesto lose. Nisam slijep. Ne zivim u iluziji. Okolina koja me okruzuje je stvarna. Stvarni su likovi i dogadaji, ali nestvarno je njihovo zivljenje zivota. Ne prihvacam to. Ne. Ne mogu. Zasto? Zasto zivjeti tako kada moze i treba biti ljepse. Zasluzujes to. Ljudsko bice zasluzuje najbolje, najsvecanije, najuzvisenije. Ne budi ovca u stadu, ptica u jatu. Izdvoji se. Budi svoj. Budi mudriji i pametniji. Zvucim si trenutno kao propaganda o E.U. koja nas svakodnevno bombardira sa svih mogucih strana zato sto tu neki lik prica o tome da pronadete sebe, a uvjereni ste da vam ne mogu dati garanciju da ce tako i biti. Isto vazi i za E.U. Tko mi garantira bolji zivot, bolji standard zemlje? Tamo neki politicar i statisticki podaci? Zar mislite da ce E.U. rijesiti sve vase probleme? Zar mislite da ce zivot u E.U. biti bolji? Dragi moji, uskoro ce doci vrijeme kada ce sve maske past. Jel znate kada? Kad vi, da upravo vi, ti i ja, otvorimo oci, pogledamo se iskreno u ogledalo i kazemo: 'Ja sam ljudsko bice. Ja znam sto je najbolje za mene. Ja znam vrijednosti koje posjedujem i iskoristiti cu cijeli svoj potencijal.' Budite odlucni i uspjet cete. A kada jednom dode do promjene svijesti ljudi da zapravo vrijede, doci ce do cjelokupne promjene u drustvu. Zvuci tesko i komplicirano? Moj je odgovor ni da, ni ne. Biti ce komplicirano ako zelimo da bude komplicirano. Biti ce jednostavno ako zelimo da bude jednostavno. Bitna je volja. Zelja za promjenom. Molim vas da ne shvatite ovo kao zlonamjeran text ili kao nekakav vodic kroz zivot. Pisem sto ja smatram ispravnim i kao sto sam na pocetku napisao, moguca je sansa da sam u krivu. No dovoljno dugo razmisljam na ovaj nacin i vidim samo promjene na bolje zato smatram da vrijedi probati. Zapravo nisam imao namjeru pisat ista od ovoga nego nesto konkretnije, ali kada me zar pisanja odnese u sasvim drugi smjer, prihvatim to i pustim da me voda nosi. Mislite li da sam pogrijesio?

x]] Ponedjeljak je (doduše zakoračili smo u drugi sat u utorak dok pišem ovaj post). Vjerojatno najomraženiji dan za nekolicinu ljudi iako mi se čini nepravedno i pogrešno razmišljati na takav način. Trebali bi se radovati novom početku tjedna, učiniti ga boljim i uspješnijim te ispraviti pogreške iz prošlog tjedna. Sve dane bi trebali jednako tretirati jer nije ponedjeljak ništa lošiji od utorka, utorak od srijede itd.. Svaki dan bi trebali započeti s novom dozom optimizma i radosti jer svaki zaslužuje jednaku pažnju koliko god to zvučalo blesavo. Istina je da se teže vratiti u 'normalnu', pomalo monotonu fazu radnog tjedna, no svatko bi trebao pronaći svoju dnevnu rutinu koja mu najviše odgovara, a koja će zadovoljiti sve potrebe, kako osobne, tako i poslovne, društvene itd.. Tako će svaki dan biti obojan drugačijom bojom. Svaki će dan biti povezan sa nekom posebnom uspomenom, a u svemu ćemo profitirati jedino mi jer ćemo osjećati sreću, ponos, nedodirljivosti...
x]] Ovo kratko razmišljanje je uvod u temu koja me ovih dana ponovno zaintrigirala i pomalo uplašila kada se malo dublje zamisliš. U prijašnjim postovima sam spomenuo rečenicu dvije, ali nisam previše ulazio u problematiku. Zbog ubrzanog stila života, promicanja novih vrijednosti, ljudi su postali robovi vremena koje nemilosrdno teće, kao da nam se sprema nekakav nesretan kraj. Kako je došlo do nastajanja vremena, da li se može kontrolirati, usporiti, ubrzati ili vratiti su pitanja prelaze u sferu znanstvene fantastike i na koja teško da itko ima odgovor. No jedno je sigurno, ono nezaustavljivo teče, jednakom brzinom svaki dan i nitko ne zna do kada će tako? Koliko zvuči deprimirajuće, toliko je i fascinantno kako nešto neopipljivo i nematerijalno može imati tako ogroman, da ne kažem presudan učinak na nas same. Jel možete zamisliti život bez sata i kalendara? Vjerojatno nikako, ali smatram da je moguće. Kako? Vjerujem da ni sam ne mogu dati precizan odgovor jer se nisam upustio u takvu avanturu, no ugodno je razmišljati i vjerovati da je moguće jer bi na ovaj način vratili iskonski smisao života i življenja koji svakako u nekim porama društva itekako nedostaje. Imam svoju viziju slobodnog življenja bez terora vremena koju se nadam da ću jednog dana ispuniti, možda neću tako do kraja života, ali ću sigurno izvući maksimalno dobre osjećaje i iskustva. To sigurno neće biti smisao koji se sastoji od istih kalupa kojima nas generacijama uče, a za koje se smatra da su cilj 'uspješnog' života. Nepotrebno je pisati o kojim se kalupima radi jer mi dođe muka. Slušam ih od srednje škole i što se više nameću kao nešto 'must', to me više odvlače. Bitno je prvo pronaći vlastiti smisao, a onda ga ne ispuštati bez obzira na sve. Jedan od mojih mota je ako nešto radim drugačije od većine, znači da radim ispravnu stvar. Ne kažem da je to ispravno, ali je jedna od vodilja koja mi pomaže u izolaciji od smeća koje nam danas serviraju, kako mediji, tako i ljudi kojima smo svakodnevno okruženi. Naravno da nam svi, više-manje žele najbolje, ali jedini vodiči u oblikovanju svojeg životnog puta bi trebali biti mi i isključivo mi sami. Sad će netko reći, pa normalno, to nikada nije dolazilo u pitanje. Da, ali jeste li se ikada pitali zašto čitaš članak o Big brotheru, zašto gledaš priloge o ljudima kojih ti je zlo, ali te na neki način zabavljaju? To su sve nesvjesne radnje koje se najbolje ugrađuju u nas i kasnije igraju skrivenu ulogu u donošenju bitnih odluka. Bili bi poput polusvjesnog boksača kojem još jedan udarac nedostaje da se sruši. Sve to sada pomalo apsurdno izgleda, ali kada dođemo u neke godine i postanemo mudriji, zhvalit ćemo sami sebi što smo si dali priliku, prvo razmislit o svemu, a onda i početi poduzimati određene korake. Sada sam malo izašao iz okvira teme, ali sve je povezano tankim, ali čvrstim nitima, kao što je paukova mreža. Jednom kada se zapletete u nju, možete samo ćekati dok vas pauk ne uguši i omota svojim nitima. Isto će od vas napraviti život koji može predstavljat paukova mreža, a egzekutor (pauk) će biti vaša sudbina. Na kraju svakog posta, više-manje ponavljam istu stvar. Sve je na vama, sudbina je (uvijek) u vašim rukama i nedajte da vas išta zaustavi na ostvarenju ciljeva koji su samo vaši i koje zaslužujete jednako kao i svi drugi, samo je potrebno istinski željeti ih i oni će sami doći.

x]]U svijetu kojeg danas poznajemo, polako su se pocele gubiti neke vrijednosti koji su se prije vise cijenile. Ubrzani stil zivota, stres i nedostatak vremena stavili su meduljudske odnose na mizernu razinu. Izgubili smo smisao zivota i zivljenja. Ne zelim generalizirati jer ne znam kako je u drugim dijelovima svijeta, no ono sto vidim u okolini koja me okruzuje je blago receno jadno. Naravno da nije sve tako sivo i da ima iznimaka, ali smatram da je to u premalom postotku da cini neku vecu razliku.
x]]Nedavno sam pogledao film Equilibrium s Christianom Baleom u glavnoj ulozi. Radi se o uspostavljanju 'savrsenog' drustva gdje su emocije strogo zabranjenje, a one ukljucuju muziku, umjetnost i slicno. Uzimaju redovito lijek koji im ne dozvoljava da osjecaju ljubav, mrznju itd.. Svatko tko bi odbio uzimati lijek, bio bi spaljen. Klerici u tom drustvu imaju najvisi rang i bore se protiv odmetnika izvan ogradenog grada u kojem vlada red, rad i disciplina. Bale je jedan od klerika koji odluci prestati uzimati lijek i srusit rezim.
Kad gledam neki film, pokusavam otkriti sto je redatelj zelio prenijeti publici te trazim poveznice izmedu dogadaja u stvarnom zivotu. Ako i ne uspijem shvatiti bit filma, uvijek cu si protumaciti na svoj nacin tako da ne zamjerite ako sam sada u krivu jer se ideja filma idealno uklapa u temu o kojoj cu pisati - da li je grijeh osjecati?
x]]Mozda je grijeh presnazna rijec, no svatko tko je imao neugodnih iskustva, znati ce sto sam mislio. Na pocetku posta sam napisao opcenito, ali sam ponajvise aludirao na emocije. Necu pisati zasto i kako osjecamo jer previse o tome ne znam. Zelio samo zapisati zapazanja iz vlastitog iskustva. Kao u filmu, tako i u nasem drustvu postoji dio ljudi koji ne zele osjecati i ostali tzv. 'odmetnici' koji se bore protiv takvog rezima medu kojima bih i sebe svrstao. Postavlja se pitanje sto je bolje: osjecati emocije ili ne. Moj bi odgovor bez razmisljanja bio pozitivan iz vise razloga: bez osjecaja i vedrine posao kojim se bavite nece biti kvalitetno odraden kao sto bi bio da stvarno srcem radite. Pokazivanjem osmijeha i svjezine kojom zracite, okolina bi vas puno bolje prihvatila te bi jednako vratila i sirila pozitivnu energiju na druge. Na taj bi se nacin stvaralo sve vise i vise dobrih stvari i nastao bi krug iz kojeg nitko ne bi zelio izlaziti. Nazalost, iskusio sam i onu negativnu stranu koja zna biti poprilicno gruba, no sve ovisi od situacije do situacije i kako se snademo u prvi tren. Cesto se mozemo naci u situaciji da drugi ljudi, sto svjesno, sto nesvjesno iskoristavaju sve dobro sto radite za njih i pogodi me kada neki ni ne vide da ih iskoristavaju, a ne mozes nikako pomoci jer se cesto takvi ljudi ne znaju zauzeti za sebe i pokazati dostojanstvo koje svi zasluzujemo. Makar nam je drustvo u banani, u kojem nitko ne zeli cuvati ovce, ne dopustite da vas drugi kontroliraju i pokazite sto osjecate jer ce jedino tako doci do promjene.

x]] Proslo je jos jedno ljeto. Tehnicki gledano jos traje, ali sudeci po vremenu, slobodno se moze reci kako jesen kuca na velika vrata. Ljetni praznici su iza nas. Moji ce jos potrajati neko vrijeme sto je dobra i losa stvar. Dobra je zato sto cu jos imati vremena za sebe, moci cu raditi stvari koje nisam stigao prije, a lose je u tome sto mislim da nisam naviknuo zivjeti na takav nacin, bez stresa i strepnje sto ce biti sutra.
x]] U ovom postu sam zelio napisati sto za mene zapravo znaci pojam ljeto i ljetni odmor. Ovo je prvo ljeto nakon tri godine da ne moram ucit. Nisam imao prevelika ocekivanja od odmora jer sam znao otprilike kako ce se stvari odvijati, ali sveukupni dojam je zadovoljavajuc. To mi je manje vazno u svemu tome. Ljeto je prilika koja se javlja jednom u godini, a predstavlja obnovu duha i tijela. Promjena mjesta(ili vise njih) boravka uvelike pomaze u tome. Ne znam kako je u drugim drzavama, ali studiranje kod nas je umijece koje covjeka iscrpi. Cijele godine naporno radimo sto pri kraju ljetnog semestra, kada treba najvise stisnut zube, fizicki, a posebno psihicki izmori. Kao nagrada slijedi odmor od par mjeseci i prilika da nadoknadim sve ono sto nisam stigao napraviti tokom godine bilo to u obliku rekreacije, umjetnickog nadahnuca ili jedostavno samo lijencarenje i izlezavanje na plazi. Isto tako ljeto pruza prilike za nova poznanstva i ljubav.
x]] Na pocetku sam napisao kako mislim da nisam naviknut na takav stil zivota jer bi me sve to zanijelo i odvelo u krivi smjer. Vodici koji bi nas trebali usmjeravati k putu koji mi smatramo da je ispravan bi trebali biti roditelji pa frendovi, ali prije svega sami sebi smo najvazniji vodici. Sami odlucujemo sto je dobro, a sto lose, sto je svjetlo, a sto tama, sto je bijelo, a sto crno. Niti jedan put koji odaberemo nece biti krivi dokle god se ponasamo pristojno jedni prema drugima, pa makar ona bila lazna. Oni ce se osjecat bolje, ja cu se osjecat bolje, ti ces se osjecati bolje. To je zatvoreni krug koji se ne smije poremetiti, ali nazalost, vec je kasno. Svi smatraju kako jedna osoba ne moze puno toga promijeniti nego samo velika masa ljudi. Sebi cete pomoci samo ako otkrijete koji su vasi strahovi, ovladate im i naucite voljeti jer samo tada bit cete slobodni. Na taj nacin svima ce bit ugodnije zivjeti, a zivotni krug bit ce obnovljen.

x]] Pozdrav! Konacno sam se sjetio napisati novi post posto sam imao dosta ispita za rijesit. Sada je to iza mene i godina je ociscena. Mogao sam puno ranije nesto napisati, ali mi se iskreno nije dalo. Zelio sam se malo odmoriti i posvetiti vremena za svoje aktivnosti koje nisam mogao obaviti za vrijeme ucenja.
x]] Naslov posta je zapravo jedna grupa na fejsu koja opisuje dio mene. Muzika je dio mene i mog nacina zivota...pa i vise od toga. Muzika me ispunjava, tjesi kada se ne osjecam najbolje i veseli. Zapravo utjece na mene kao najbolji prijatelj. Ne prode dan kada ne poslusam bar 10-tak pjesama, najmanje sat-dva dnevno. Pomaze mi u mojoj svakodnevnici i olaksava ju ili barem potakne da shvatim kako nije sve sivo. I doista uspijeva.
x]] U jednom periodu zivota, muzika je imala presudan utjecaj na mene kao osobu. Tada jos nisam imao karakter i osobnost. Bio sam izgubljen u moru sivila koje sam sve vise i vise pocinjao shvacati. Osjecao sam se odbaceno, a da nisam ni probao kakav je osjecaj biti prihvacen u drustvu. Muzika me u tim trenucima ojacala, gurala naprijed. Unutarnji glas bi mi nakon svake pjesme govorio:'zasto mislis da si drugaciji od drugih? svi smo jednaki, samo se trebamo izborit za ono sto nam pripada.' On bi postajao sve glasniji i jasnije bi shvacao da je zapravo sve lazno i pokvareno, da ljudi ne znaju cijenit prave vrijednosti. Muzika me potaknula jako puno na razmisljanje koje mi je takoder pomoglo shvatiti dosta toga. Pronasao sam unutarnji mir, svoju unutarnju ljepotu. Sve lose sam okrenuo u svoju korist i od tad na sve drugacije gledam. Moj karakter i stavove na odreden je nacin i muzika kovala.
x]] Danas slusam muziku na malo drugaciji nacin i pokusavam nacin neki dublji smisao, poruku koja svaka pjesma ima. Takoder sam tad poceo pisati pjesme jer sam shvatio kako na taj nacin najbolje oslobadan stres i emocije. Pisanjem se najbolje izrazavam. Isto tako muzika predstavlja i odreden vid zabave jer kakav bi to tulum bio bez muzike?